III. kongres palijativne skrbi Hrvatske – palijativna skrb i primarna zdravstvena zaštita

Autor: Anica Jušić, Vesna Jureša

Kongres je održan u povodu Svjetskog dana hospicija i palijativne skrbi te stogodišnjice rođenja Cicely Saunders, uza slogan Svjetskog saveza za razvoj hospicija i palijativne skrbi „Palijativna skrb – zato jer sam ja važan“. Glavne teme skupa bile su „Zašto hospicij u kući bolesnika?“, „Psihološki pristup palijativnoj skrbi – suosjećanje kao osnovica“, „Specifičnosti pristupa palijativnom bolesniku – najčešći simptomi, sindromi i njihovo zbrinjavanje“ te „Organizacija i provedba palijativne skrbi u domu bolesnika“. Govorilo se i o palijativnoj skrbi u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Kruna kongresa je donesena Deklaracija o palijativnoj skrbi.


 


Treći kongres palijativne skrbi Hrvatske, s međunarodnim sudjelovanjem, održan je od 19. do 20. listopada 2018. godine u prostorijama Škole narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Kongres je održan u povodu Svjetskog dana hospicija i palijativne skrbi te stogodišnjice rođenja Cicely Saunders, uza slogan Svjetskog saveza za razvoj hospicija i palijativne skrbi (engl. Worldwide Hospice Palliative Care Alliance, WHPCA) „Palijativna skrb – zato jer sam ja važan“.

 

Kongres je održan u povodu Svjetskog dana hospicija i palijativne skrbi te stogodišnjice rođenja Cicely Saunders, uza slogan „Palijativna skrb - zato jer sam ja važan“

Organizatori su bili Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Škola narodnog zdravlja „Andrija Štampar“ te Hrvatsko društvo obiteljskih doktora HLZ-a, a pokrovitelji Gradska skupština Zagreba, HLZ, HLK i Ministarstvo zdravstva RH. Uime domaćina, dekana Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu prof. dr. sc. Marijana Klarice, skup je pozdravila prof. dr. sc. Mirjana Kujundžić Tiljak, ravnateljica Škole narodnog zdravlja „Andrija Štampar“. Toplim riječima sudionicima kongresa obratili su se mns. Valentin Pozaić, prof. dr. sc.Vili Beroš iz MZ-a i Ivan Bekavac, dr. med., iz HLK-a.

Dobrovoljci u srcu palijativne skrbi

Glavne teme skupa bile su stogodišnjica rođenja Cicely Saunders, „Zašto hospicij u kući bolesnika?“, „Psihološki pristup palijativnoj skrbi – suosjećanje kao osnovica“, „Specifičnosti pristupa palijativnom bolesniku – najčešći simptomi, sindromi i njihovo zbrinjavanje“ te „Organizacija i provedba palijativne skrbi u domu bolesnika“. Govorilo se o primarnoj zdravstvenoj zaštiti – ulozi i zadaćama u zbrinjavanju palijativnih bolesnika s posebnim naglaskom na timskom radu obiteljskih liječnika, medicinskih sestara, patronažne službe, palijativnih timova te ulozi volontera.

 

Tijekom kongresa objavljena je vijest da je prof. Anica Jušić za svoje iznimne zasluge na području palijativne skrbi dobila priznanje WHPCA-a. Na slici slijeva: prof. Vesna Jureša, gđa Christine Drummond, prof. David Oliver, gđa. Tricia Wilcocks, dr. Dragan Soldo, prof. Anica Jušić; sjede prof. Osman Sinanović i prim. Ivan Šklebar

U uvodnom predavanju prof. dr. sc. Anica Jušić govorila je o dugogodišnjoj suradnji (od 1990. godine) i prijateljstvu sa Cicely Saunders, pokretačicom moderne hospicijske skrbi, koja je osnovala Hospicij u kući, dvije godine nakon osnutka stacionarnog hospicija sv. Kristofora. Imao je 50% djelatnika, nezdravstvenih dobrovoljaca, posebno selekcioniranih i educiranih. Predavačica se osvrnula na stanja koja jesu i koja nisu indikacija za palijativnu/hospicijsku skrb, govorila je o potrebnoj edukaciji, s naglaskom na osnovne etičke dvojbe. Ars moriendi poboljšava ars vivendi, stav prema smrti određuje vrijednosti našeg života... Osobito je to važno za djelatnike u palijativnoj medicini. Dočekati smrt treba mirno i bez straha, sjedeći uz bolesnika, jer to je ono što umirući najčešće traži – ne biti sam... Vrlo često tu funkciju mogu preuzeti nezdravstveni dobrovoljci, bez kojih se moderna palijativna skrb ne može ni zamisliti, istaknula je prof. dr. sc. Jušić na kraju izlaganja.

Glavna tema u programu Svjetskog saveza za razvoj hospicija i palijatvne skrbi za 2019. glasi „Dobrovoljci u srcu palijativne skrbi“.

Specifičnosti po zemljama

Ugledni gosti iz inozemstva, profesionalci u palijativnoj medicini s dugogodišnjim iskustvom, govorili su o specifičnostima u svojim zemljama. Christine Drummond je prikazala specifičnosti rada u Adelaideu, Južna Australija, a Tricia Wilcox iz V. Britanije je govorila o potrebi uključivanja u skrb susjedstva i razvijanju suosjećanja. David Oliver je govorio o organiziranju skrbi u kući za bolesnike s ozbiljnim neurološkim bolestima, poput amiotrofične lateralne skleroze. Prof. dr. sc. Osman Sinanović prikazao je palijativnu skrb u BiH, a dr. Nataša Miličević je održala predavanje „Zašto nisam zadovoljna postignutim u Srbiji?“.

O iskustvima i poteškoćama u praksi liječnika obiteljske medicine u Hrvatskoj govorili su brojni liječnici i medicinske sestre te članovi palijativnih timova i malobrojni volonteri. Posebno se isticala radionica „Iskustva hospicijskih kućnih posjeta“, pod vodstvom Christine Drummond. Težište je bilo na analizi slučajeva.

 

U knjižnici ŠNZ-a moglo se razgledati izložbu publikacija o palijativnoj skrbi iz bogatog fundusa prof. Anice Jušić - slijeva: prof. David Oliver, prof. Anica Jušić i gđa. Tricia Wilcocks

Tijekom prijepodneva prvoga dana skupa u knjižnici „Škole“ moglo se razgledati izložbu publikacija o palijativnoj skrbi iz bogatog fundusa prof. Anice Jušić, koju su priredile Lovela Machala Poplašen i Martina Ćuljak. Kongres je završen okruglim stolom Kako unaprijediti primarnu zdravstvenu zaštitu u cilju održivog razvoja hospicija u kući. Kruna kongresa je pak donesena Deklaracija o palijativnoj skrbi.

Tijekom kongresa objavljena je i vijest da je prof. Jušić za svoje iznimne zasluge na području palijativne skrbi dobila priznanje WHPCA-a. Dodijeljen joj je naslov Champion palijativne skrbi u skupini starijih osoba.

Deklaracija o palijativnoj skrbi

  1. Organizacijom 3. kongresa palijativne skrbi u Hrvatskoj željeli smo pokazati hrvatskoj javnosti da postoji koncept izobrazbe djelatnika u palijativnoj skrbi bitno različit od onoga kojeg zastupaju aktualni voditelji palijativne medicine u Hrvatskoj.
  2. Kao neposredni suradnik i prijatelj osnivačice modernog hospicijskog pokreta Cicely Saunders, prof. Anica Jušić pokušava realizirati njezine osnovne ideje o pristupu umirućima. „Slušaj bolesnika, ne ostavljaj ga samoga, bilježi doživljeno“. To je emocionalno vrlo zahtjevan posao, koji traži mnogo empatije i ne može ga svatko izdržati, pogotovo ne na dulje vrijeme. Na ta praktična iskustva nadovezuju se brojne već sistematizirane informacije i rezultati istraživanja. To je jedini put održivog razvoja palijativne skrbi u Hrvatskoj.
  3. Bezuvjetno je potrebna suradnja s ustanovama državnog zdravstvenog sektora, posebno s primarnom zdravstvenom zaštitom, organizacijom, koja obuhvaća najveći broj štićenika. Cilj Cicely Saunders je bio pomoći svakom umirućem bez obzira na imovinsko stanje, religiju, rasu, godine života itd. „Vrijedni ste nam, jer ste to vi.“ O toj suradnji jako ovisi uspjeh mreže palijativne skrbi.
  4. Osnova mreže je multiprofesionalni tim koji radi interdisciplinarno. Članovi tima moraju imati praktičku i teoretsku izobrazbu daleko iznad standarda u Hrvatskoj.
  5. Radna hipoteza nakon kongresa morala bi biti: pomoći obnovu primarne zdravstvene zaštite, barem djelomično, prema doktrini prof. Andrije Štampara, uz najmanje jednogodišnju izobrazbu u inozemstvu nekolicine voditelja palijative.
  6. U Hrvatskoj je zapušteno rješavanje statusa nezdravstvenih volontera u zdravstvenom sektoru palijativne medicine. Bez njih se ne može zamisliti održiva i uspješna palijativna skrb. To će područje trebati posebno obraditi.