Sindrom iznenadne dojenačke smrti (SIDS), u narodu zvane smrt u kolijevci, dramatično je stanje karakteristično za djecu do navršenog 12. mjeseca života. Ono označuje nenajavljenu i neočekivanu smrt dojenčeta koje je dotad bilo zdravo. Najčešće roditelji jednostavno zateknu svoje dijete mrtvo u krevetu. SIDS se iznimno pojavljuje u novorođenčadi (djece do 28. dana života), a najveća mu je učestalost između 2. i 4. mjeseca života. Na vrijednosti su dobila epidemiološka istraživanja okolišnih čimbenika kojima se ustvrdilo kako je rizik ove pojave češći u slučaju da dijete spava na trbuhu, mekoj podlozi, uz roditelja ili s pokrivačem preko glave. Poznato je i da su djeca rođena prije termina (prije 37. tjedna trudnoće) i ona rođena s malom porođajnom masom (nižom od 2500 g) sklonija sindromu iznenadne dojenačke smrti, a jedan od rizičnih čimbenika je i majčino uživanje duhana u trudnoći.

S obzirom da preventivne kampanje, koje su u posljednjih godina bile prilično uspješne u smanjenju incidencije sindroma iznenadne dojenačke smrti, samo u nekim zemljama uključuju dojenje, skupina autora sa Sveučilišta u Münsteru je odlučila detaljnije ispitati utjecaj dojenja na nastanak prijevremene smrti novorođenčeta (Pediatrics 2009 Mar;123(3)). Uz ukupno 333 djeteta umrla iznenadnom smrću, istraživanje je obuhvatilo i 998 zdrave djece u kontrolnoj skupini. Od ukupnog broja dojenčadi umrle iznenadnom smrću, 49,6% ih je bilo dojeno u drugom tjednu života, dok je taj udio u zdrave djece iznosio 82,9%. Isključivo dojenje u prvom mjesecu života upola je smanjilo rizik razvoja iznenadne smrti dojenčeta, dok se smanjenje bilježilo i u slučaju kombiniranja dojenja s nadohranom.

Iako dojenje u mnogočemu pridonosi zdravlju djeteta te se u mnogim zemljama potiče do dobi od jedne godine djeteta, a negdje i dulje, rezultati istraživanja pokazuju da ono i za oko 50% smanjuje rizik nastanka iznenadne smrti dojenčeta te bi ga u tu svrhu trebalo preporučiti do najmanje djetetovog šestog mjeseca, napominju autori.