MEDIX, God. 18 Br. 103  •  Pregledni članak  •  Dermatovenerologija HR ENG

Desenzibilizacija na antibiotike, kemoterapeutike i biološke lijekoveDesensitisation to antibiotics, chemotherapeutics and biological agents

Franjo Gruber, Jasna Lipozenčić

Desenzibilizacija na lijek postupak je kojim se postiže specifično privremeno stanje tolerancije prema lijeku na koji je bolesnik preosjetljiv. Indicirana je samo u slučajevima kad je primjena toga lijeka apsolutno nužna, jer ne postoji odgovarajuća zamjena (npr. penicilin u bolesnika s bakterijskim i subakutnim endokarditisom, u osoba s neurosifilisom, u trudnica koje boluju od sifilisa, kod kemoterapije za određeni tumor ili inzulin u teškoga dijabetičara). S obzirom na učestalost i značaj njihove primjene, potrebno je upozoriti na postupke desenzibilizacije prema antibioticima, kemoterapeuticima i biološkim agensima. Prije provedbe postupka desenzibilizacije važno je utvrditi tip preosjetljivosti – posredovan IgE-protutijelima ili kad je riječ o kasnoj preosjetljivosti s pomoću anamneze, kliničke slike te primjenom testova in vivo i in vitro, a često i provokacijskim testom. Desensibilizacijski protokoli mogu, na neki način, biti rizični za bolesnika pa ih treba primijeniti uz najveću pozornost u odgovarajućoj ustanovi. 

Ključne riječi:
antineoplastička sredstva; beta laktami; biološki lijekovi; imunološka desenzitizacija

Članak je dostupan u cijelosti u PDF formatu

PREUZMI PDF

Drug desensitisation is a procedure designed to achieve a specific, temporary drug tolerance in a patient hypersensitive to the drug. It is indicated only in cases where the administration of a particular drug is absolutely necessary, because there is no alternative (e.g. penicillin in patients with bacterial or subacute endocarditis or neurosyphilis and pregnant women with syphilis; chemotherapy in patients with a particular type of cancer; and insulin in patients with severe diabetes mellitus). Attention is given to antibiotics, chemotherapeutics, and biological agents. First, evidence is needed that the patient is really allergic to the drug, e.g. positive medical history, clinical examination, skin testing, in vitro tests and, eventually, a provocation test. It is important to determine whether the reaction is immediate or delayed. In case that an alternative drug is not available, a recommended desensitization protocol may be used. The procedure can represent a risk for the patient, so it must be performed with the greatest caution in an appropriate setting. There is a brief review of the possibilities and procedures used to induce tolerance in a patient allergic to beta-lactams, chemotherapeutics and biological agents. 

Key words:
antineoplastic agents; beta-lactams; biological agents; desensitization, immunologic