Celijakija: novosti u etiopatogenezi, dijagnostici i terapiji

Celijakija je tipična autoimunosna bolest u čijoj patogenezi sudjeluje gluten kao glavni čimbenik okoliša. Oboljeli imaju gensku predispoziciju obilježenu HLA-om DQ2 i DQ8 heterodimerima, a aktivirani urođeni i stečeni imunosni odgovor dovodi do oštećenja sluznice tankoga crijeva i produkciju autoantitijela. Dijagnoza celijakije zasniva se na kliničkoj slici, serološkim testovima i patohistološkom nalazu biopsije sluznice tankoga crijeva, pri čemu bi bolesnik trebao biti izložen glutenu. Za potvrdu bolesti potrebna su pozitivna specifična protutijela uz patohistološki dokaz atrofije crijevne sluznice. U slučaju diskordantnoga nalaza serologije i patohistološkoga nalaza potrebno je učiniti genetičko testiranje. Za sada je stroga, doživotna bezglutenska dijeta jedina terapija celijakije, a brojne molekule koje sudjeluju u raznim fazama patogeneze bolesti u fazi su kliničkoga ispitivanja